Anime recenzije

Bartender



Godina snimanja: 2006
Tip: TV serija
Broj epizoda: 11

“Za razliku od kuće i posla, u kafani vas vole zbog vaših mana, a ne zbog vrlina.” - Dušan Radović

Svakom od nas dođe takav dan, kad nam tegobe pređu preko glave. Poželimo da pobegnemo od svega, da se osamimo i sagledamo sebe iznutra, da bismo iz onog što je bilo spoznali ono što nas čeka. Ipak, ta spoznaja je uvek u zoni narednog razvoja, što će reći da je ne možemo dosegnuti bez nečije pomoći. Iskustvo je pokazalo da je urbani ekvivalent ispovedaonice, sa svim njenim prednostima a bez ijedne njene mane (nije preporučljivo da se pije u crkvi) – šank. Verujem da ste bar ponekad osetili potrebu da potpunom strancu pored sebe ispričate sve što vas muči. Ili, radije, da se izjadate čoveku preko puta vas. To su delikatni trenuci u kojima prava reč ili gest može da promeni način na koji čovek razmišlja. A ako je preko puta vas čovek koji nosi nadimak Glass of the Gods, jedan koktel (pa makar i Molotovljev) je dovoljan da se povuče crta između ispravnog i pogrešnog. Njegovo ime je Rju Sasakura i radi kao barmen u baru Eden Hall. Svojim neverovatnim umećem, on je kadar da olakša probleme i osnaži dušu svojih namučenih mušterija. Tokom serije, dobar broj ljudi različitih društvenih položaja, starosti i ukusa prolazi kroz dveri Rajskog Hola sa svojim mukama i teretom. Sve njih ovaj barmen tretira korisnim savetima i najboljim koktelima koje ljudska ruka može da smeša.




Grafika je odlična, s jako privlačnim dizajnom likova i enterijera. Kompjuterska grafika se koristila izdašno pri modeliranju boca s pićem i čaša, što daje dah verodostojnosti. Sve licence su uredno plaćene, te su pića koja se pojavljuju u seriji autentična. U odjavnoj špici je igrani insert u kome se pokazuje kako se pravi piće koje obeležava epizodu. Generalno, ceo vizuelni prikaz deluje toplo i prijatno, kao da ste na omiljenom mestu. Ta atmosfera upotpunjena je maestralnom muzičkom podlogom i više nego šarmantnim glasovima.




Tajna uspeha Rjua Sasakure je savršena moć pogađanja idealnog pića svake mušterije. Serija forsira ideju da svako od nas ima jedinstven napitak koje deluje poput leka za dušu. Iako naizgled rezervisan, Rju se iskreno i hrabro upušta u rešavanje nemalih problema svojih mušterija. Osim njega, u seriji se redovno pojavljuje i Miva Kurušima, devojka kojoj je Rju otkrio tajnu koja se krila u njoj dvadeset godina. Ova lepojka služi kao narator većine priča, a ponekad i kao sporedni lik.




Eden Hall nije mesto koje se lako može naći, budući da je u zabačenoj ulici u Ginza distriktu. Ljudi obično ne dolaze sami već ih pozove neki stalni gost ili sam Rju. Uz to, vrata su teška kao crna zemlja, da bi se još više odbili ljudi koji ne biraju gde će piti. Ali, prisna i topla atmosfera i nezemaljska veština Rjua Sasakure stvorila je od Eden Halla omiljeno stecište stalnih mušterija.




Bartender je serija koja je za koktele isto što Initial D za automobile. Hoću da kažem, prezentacija veštine je izuzetna, autentičnost je na vrhunskom nivou kao i edukativna komponenta serije. Gledajući Bartender ne samo da ćete uživati, već ćete i naučiti puno. Osim opštepoznatih koktela tipa Bloody Mary ili Daiquiri videćete i neke sasvim egzotične (Black Velvet, Amber Dream, Grasshopper). Savršeno sam svestan da se većina susreta s alkoholom na ovim prostorima završava posetom toksikologiji ili mrtvačnici, u zavisnosti od toga da li ste seli za volan ili ne. Zato još i više opravdavam stav serije da piću treba prići s poštovanjem i da ga treba koristiti za rešavanje problema a ne za njihovo izazivanje. Stvar je u meri i osećaju, pošto za svako piće postoji pravo vreme i mesto.




Iako je odličan, Bartender je nekako prošao ispod radara, pa nije mnogo poznat. Sličan slučaj je sa serijom Baccano!, koja je viđena za opis u skorije vreme. Verujem da je uzrok slabije popularnosti Bartendera potenciranje na usku starosnu grupu (kasne dvadesete i rane tridesete) i totalni nedostatak fanservisa. Filmofili neka pogledaju Sideways Aleksandera Pejna, koji je sličan po tematici, samo obrađuje krizu srednjeg doba u Americi. Što se mene tiče, posle Bartendera sam dobio želju da češće svraćam do šanka na Icy Truth (Pinot Rose sa ledom). Istine se najmanje bojim.


Rju Sasakura



Posle samo jedanaest epizoda Rju Sasakura je upao u mojih pet omiljenih anime likova. Ovaj ljubazni i uslužni momak je genijalni bartender, sposoban da mešanjem pića napravi umetničko delo. Iako izgleda da je samo zaposlen u Eden Hallu, on je zapravo vlasnik što nije isprva objašnjeno. Eden Hall je bio njegovo prvo radno mesto gde je radio kao asistent svom starijem kolegi i stekao potrebno iskustvo. Po završetku stažiranja, Rju je od svog kolege dobio bocu škotskog viskija Macallan 1946 (jako retko piće, znano i kao Voda Života) i vlasništvo nad barom Eden Hall. Njegova neverovatna moć procene zakazala je samo jednom i tog dana u godini Eden Hall je zatvoren za sve osim za jednog čoveka.

Osim što dobro meša koktele, Rju je vrstan poznavalac istorijata svake boce koju ima u asortimanu. Uz to, može da sipa piće sa velike visine i da prepoznaje ukus svakog napitka na osnovu kapi u čaši vode. Na kraju, on je najveći kralj od čoveka i, u trenutku pisanja teksta, moj vršnjak (26).



Miva Kurušima



Miva je prva stalna mušterija Eden Halla i nešto kao glavni ženski lik. Kad je bila mala, njen otac i deda su se posvađali oko reorganizacije gostionice koju su držali u moderan hotel. Mivin deda je bio protiv toga i njih dvojica su se rastali. Par godina kasnije, Mivin otac je pozvao svog oca da proba piće koje mu je spremio za poklon. Ali, mala Miva je slučajno razbila flašu koja je bila u papirnoj kesi dok ju je nosila dedi. Sad je grize savest, jer smatra da bi se njih dvojica pomirili da su popili to piće zajedno. Nedugo potom Mivini roditelji su stradali u saobraćajnoj nesreći i tajna boce je ostala neotkrivena. Posle razgovora sa Rjuom, ispostavlja se da je reč o Santorijevom brendiju Kakubin. Od tad, Miva je u svakoj epizodi narator ili neko ko je preporučio Eden Hall novom gostu.


Tekst napisao sCARfiNGer