2015-11-18, 22:59
Pozdrav ljudi,napisah pre neki dan ''na brzaka'' neku pricicu,i sada,ja sam imam osecaj da to moze bolje i sadrzajnije i lepse napisano i sve to,ali ne mogu da je prepravljam,jer bih pisao nesto novo,pa ukoliko imate vremena procitajte ovo i kazite mi svoje misljenje,ukoliko hocete
Skitnica
Bejase jednom jedan covek,obucen u prljavu I iscepanu jaknu,braon boje,crne iscepane farmerke,dok je na nogama imao patike koje su se skroz odlepile od djona tako da su mu prsti virili.Da,to je skitnica.Skitnica koja ceka bolje dane,skitnica koja nema ime,koja nema lice,skitnica koju ljudi zaobilaze.Vreme provodi na kartonu,skupljajuci pare za parce hleba,a spava po klupama.Tako je jednog dana sedeo na cosku I prosio kada je ugledao dete koje pretrcava ulicu,I kola koja nailaze,tacno u pravcu deteta,dok dete ne obraca paznju,trceci.Ustao je brzo,zakacivsi slucajno posudu u kojoj je imao sitninu I prosuo ono sto je skupio.Gurnuo jednog prolaznika u brzini,tako brzo I srcano uhvatio dete,I presao ulicu noseci dete u rukama.Spustio je dete,a dete ga je sa suzama u ocima gledalo I reklo:’’ciko,spasili ste me,jel’ da?’’ ,skitnica na kojoj se ocrtavala starost,samo se nasmesila I sa zadovoljstvom klimnula glavom,sa srecom u ocima.Decak je iz dzepa izvadio kesu bombona,I rekao:’’ja nemam nista drugo da vam dam’’.Dobri starac,sa obzirom da je bio gladan,uzeo je kesu I rekao:’’Hvala,dragi decace’’.Ali,u tom trenutku dotrcava decakov otac koji je na trafici kupovao nesto,zbog cega nije obratio paznju na decaka I nije video sta se desava I takvom silinom gurnuo skitnicu,da je ovaj pao.Pritom se drao:’’Bezobrazni besposleni stvore,od mog deteta krades bombone,zaradi svoje,nemoj da da te vidim vise’’. Vredjavsi ga.otrgao mu je kesu iz ruku.Stari covek je ustao I rekao:’’Ali,gospodine,ja sam samo…’’,nije ni stigao da zavrsi,neobzirni otac ga je ponovo gurnuo,samo ovoga puta,siroti covek je izleteo na ulicu,bas onda kada su naisla kola.Udarila su ga,veoma jako.Mali decak je poceo da vristi.Nepazljivi I beozobrazni otac se uhvatio za glavu,a mali mu je kroz suze vikao ‘’taj cika mi je pomogaoo’’.Skitnica je lezala,nepomicno,u svojoj prljavoj,I iscepanoj odeci,rekavsi kroz prekidanje,tako da su ga jedva razumeli:’’covece…dete sam ti spasao…to dete me voli…pomogao sam mu…nemam nista,ali imam ljubav…imam srce,I osecaj za dobro…ti bi trebalo da poradis na tome…’’.Covek je nerazmisljavsi o njegovim recima,podigao starog coveka,brzo ga ubacio u kola,I velikom brzinom odvezao u hitnu.Usao je u bolnicu,doktori su mu rekli da ce morati na operaciju,da ima unutrasnje krvarenje,I da su mu polomljene obe noge,I ruke.Otac je ispustio suzu u zestokom kajanju sto je to uradio.Cekao je ispred,I mislio samo o tome da taj covek bude dobro.Nakon nekoliko sati,doktorka je izasla I rekla ‘’spasice se,ali oporavak ce jako dugo trajati’’.Covek je sa velikom srecom se osmehnuo,I od tada je svaki dan,posecivao skitnicu,ostavljao mu nesto para,I zblizio se sa njim.Na kraju ga je I na neko vreme,dok ne nadje posao,I ne skupi nesto para primio u svoju kucu,I shvatio kako u zivotu mora biti dobar prema svima,dok ne vidi zapravo prave osobine ljudi koje ne poznaje.Kako je skitnica trazila posao,to je potrajalo I vec je video da posao ne moze naci.Jedno jutro se probudio pre oca,majke,I sincica,I napisao poruku ostavljenu na stolu,polu-pismenu:’’Hvala vam,spasao sam vam sina iz ljubavi,vi ste me zamalo ubili,ali razumem da ste se zabrinuli za dete,pogotovo,ko bi verovao starom,prljavom,iscepanom prosjaku,kao sto niko nece ni da me zaposli bez dokumenata ili necega sto govori ko sam.Ja vas volim,I zaista sam se zblizio sa vama,hvala vam za sav novac koji ste mi dali,I hvala vasem sinu sto mi je pomogao da opet osetim ljubav I srecu.Ne zelim vise da vam budem teret,tako da ja odlazim,a vi se cuvajte,zelim vam u istinu sve najbolje.Pozdrav od skitnice.’’Otac je ustao,video poruku,pustio suzu,preklopio papir I stavio u fioku.Spremio se za posao,obukao I posao.Na istom onom uglu,opet je sreo dobro poznatu skitnicu,ubacio mu je sa malo vecom novcanicom u posudu I papiric na kome je pisalo:’’Hvala vama,I oprostite mi’’.I produzio dalje,koracajuci ulicom,dok su mu oci bile u suzama. To bi bilo to,eto vi procitajte i procenite kako vam se cini,a ja vam se izvinjavam u koliko vam je bilo dosadno,pa ste dzabe ''bacili vreme
Skitnica
Bejase jednom jedan covek,obucen u prljavu I iscepanu jaknu,braon boje,crne iscepane farmerke,dok je na nogama imao patike koje su se skroz odlepile od djona tako da su mu prsti virili.Da,to je skitnica.Skitnica koja ceka bolje dane,skitnica koja nema ime,koja nema lice,skitnica koju ljudi zaobilaze.Vreme provodi na kartonu,skupljajuci pare za parce hleba,a spava po klupama.Tako je jednog dana sedeo na cosku I prosio kada je ugledao dete koje pretrcava ulicu,I kola koja nailaze,tacno u pravcu deteta,dok dete ne obraca paznju,trceci.Ustao je brzo,zakacivsi slucajno posudu u kojoj je imao sitninu I prosuo ono sto je skupio.Gurnuo jednog prolaznika u brzini,tako brzo I srcano uhvatio dete,I presao ulicu noseci dete u rukama.Spustio je dete,a dete ga je sa suzama u ocima gledalo I reklo:’’ciko,spasili ste me,jel’ da?’’ ,skitnica na kojoj se ocrtavala starost,samo se nasmesila I sa zadovoljstvom klimnula glavom,sa srecom u ocima.Decak je iz dzepa izvadio kesu bombona,I rekao:’’ja nemam nista drugo da vam dam’’.Dobri starac,sa obzirom da je bio gladan,uzeo je kesu I rekao:’’Hvala,dragi decace’’.Ali,u tom trenutku dotrcava decakov otac koji je na trafici kupovao nesto,zbog cega nije obratio paznju na decaka I nije video sta se desava I takvom silinom gurnuo skitnicu,da je ovaj pao.Pritom se drao:’’Bezobrazni besposleni stvore,od mog deteta krades bombone,zaradi svoje,nemoj da da te vidim vise’’. Vredjavsi ga.otrgao mu je kesu iz ruku.Stari covek je ustao I rekao:’’Ali,gospodine,ja sam samo…’’,nije ni stigao da zavrsi,neobzirni otac ga je ponovo gurnuo,samo ovoga puta,siroti covek je izleteo na ulicu,bas onda kada su naisla kola.Udarila su ga,veoma jako.Mali decak je poceo da vristi.Nepazljivi I beozobrazni otac se uhvatio za glavu,a mali mu je kroz suze vikao ‘’taj cika mi je pomogaoo’’.Skitnica je lezala,nepomicno,u svojoj prljavoj,I iscepanoj odeci,rekavsi kroz prekidanje,tako da su ga jedva razumeli:’’covece…dete sam ti spasao…to dete me voli…pomogao sam mu…nemam nista,ali imam ljubav…imam srce,I osecaj za dobro…ti bi trebalo da poradis na tome…’’.Covek je nerazmisljavsi o njegovim recima,podigao starog coveka,brzo ga ubacio u kola,I velikom brzinom odvezao u hitnu.Usao je u bolnicu,doktori su mu rekli da ce morati na operaciju,da ima unutrasnje krvarenje,I da su mu polomljene obe noge,I ruke.Otac je ispustio suzu u zestokom kajanju sto je to uradio.Cekao je ispred,I mislio samo o tome da taj covek bude dobro.Nakon nekoliko sati,doktorka je izasla I rekla ‘’spasice se,ali oporavak ce jako dugo trajati’’.Covek je sa velikom srecom se osmehnuo,I od tada je svaki dan,posecivao skitnicu,ostavljao mu nesto para,I zblizio se sa njim.Na kraju ga je I na neko vreme,dok ne nadje posao,I ne skupi nesto para primio u svoju kucu,I shvatio kako u zivotu mora biti dobar prema svima,dok ne vidi zapravo prave osobine ljudi koje ne poznaje.Kako je skitnica trazila posao,to je potrajalo I vec je video da posao ne moze naci.Jedno jutro se probudio pre oca,majke,I sincica,I napisao poruku ostavljenu na stolu,polu-pismenu:’’Hvala vam,spasao sam vam sina iz ljubavi,vi ste me zamalo ubili,ali razumem da ste se zabrinuli za dete,pogotovo,ko bi verovao starom,prljavom,iscepanom prosjaku,kao sto niko nece ni da me zaposli bez dokumenata ili necega sto govori ko sam.Ja vas volim,I zaista sam se zblizio sa vama,hvala vam za sav novac koji ste mi dali,I hvala vasem sinu sto mi je pomogao da opet osetim ljubav I srecu.Ne zelim vise da vam budem teret,tako da ja odlazim,a vi se cuvajte,zelim vam u istinu sve najbolje.Pozdrav od skitnice.’’Otac je ustao,video poruku,pustio suzu,preklopio papir I stavio u fioku.Spremio se za posao,obukao I posao.Na istom onom uglu,opet je sreo dobro poznatu skitnicu,ubacio mu je sa malo vecom novcanicom u posudu I papiric na kome je pisalo:’’Hvala vama,I oprostite mi’’.I produzio dalje,koracajuci ulicom,dok su mu oci bile u suzama. To bi bilo to,eto vi procitajte i procenite kako vam se cini,a ja vam se izvinjavam u koliko vam je bilo dosadno,pa ste dzabe ''bacili vreme