Preporuke starih (Classic) filmova
#41
Rififi (Du Rififi Chez les Hommes, 1955)

[Image: rififi.jpg]

U pitanju je jos jedan film u kome cetiri coveka smisljaju plan da izvedu tzv. "perfektan zlocin" i sve ide kako treba, ali ipak...

Odlican francuski noir film u reziji Amerikanca Julesa Dassina koji je kako je bio stavljen na crnu listu Hollywooda, morao da pobegne u Evropu, odnosno Francusku da bi nastavio sa snimanjem filmova, a iz svega toga je nastao jedan od najboljih noir filmova, kao i mozda najbolji heist film ikada. Pored sama rezije koje je bila stvarno odlicna sa prelepim kadrovima, scenario je mozda bio i bolji jer je prosto obuhvatio sve sto treba da imam jedan noir/heist film: zanimljive i amoralne likove, odlicno razradjen plan pljacke, sasvim dobre dijaloge i par dobrih zapleta. Mislim, sve to je najbolje objasnio veliki francuski reziser François Truffaut: "Out of the worst crime novels I ever read, Jules Dassin has made the best crime film I've ever seen". Gluma je takodje odlicna, od Jeana Servaisa, pa sve do samog rezisera Julesa Dassina koji bio odlican u ulozi relativno simpaticnog Italijana Cezara. Najvece glumacko umece su pokazali u samoj sceni izvodjenja pljacke koja je trajala nekih 25 minuta, bez ijedne reci progovorene, ali njihov govor tela je bio fenomenalan. Naravno, sve ovo prati na momente odlicna muzika i prelepa fotografija Philippea Agostinija. Sam vrhunac film je naravno dostigao na samom kraju u vidu jedne od najboljih scena sa veoma dinamicnom kamerom koja me je bas odusevila. Sve u svemu, odlican francuski noir film kojem svakako "duguju" nesto The Killing i Reservoir Dogs i koji predstavlja vrhunac francuskog thriller zanra.

9/10
Reply
#42
Diabolique (Les Diaboliques, 1955)

[Image: diabolique.jpg]

U pitanju je film koji ljudi cesto nazivaju imenom "najbolji Hitchcockov film koji on nije rezirao" jer je Henri-Georges Clouzot kupio prava na novelu "She Who Was No More" samo 30 minuta pre samog Hitchcocka. Nakon toga, sam Hitchcock se osecao pobedjeno i mozda je i nakon toga stvorio film Psycho kao odgovor na ovaj film koji je doziveo veliki uspeh.

Sto se tice samog filma, on je sve samo nije obican horror (po atmosferi) suspense thriller. Pored odlicnog scenarija i same price, gluma je stvarno odlicna...od prelepe Vére Clouzot, pa sve do Paula Meurissea u ulozi lika oko kojeg se sve desava u filmu. Sama rezija Henri-Georges Clouzota je prosto odlicna, da ni sam Hitchcock ne bi mogao bolje odraditi ovaj thriller, a zna se da je u tome bio skoro neprikosnoven. Ceo film prati odlicna muzika Georges Van Parysa koja prosto docarava atmosferu filma na jedan neverovatan nacin, a sve to prati i prelepa BW fotografija odlicnog Armanda Thirarda koja je i bolja, nego ona u filmu The Wages of War. Mnogi uporedjuju ovaj film sa Hitchcockovim Psycho-om i to sa pravom, samo sto je ovaj film bolji od njega jer ima bolje likove, realniju podlogu oko glavne price, veci suspense feeling i naravno, mnogo bolji kraj. Sve u svemu, mozda i najbolji suspense thriller ikada, iako prvih pola sata su malko slabija, ali kasnije film postaje pravo remek delo, dok je kraj, kao sto sam vec rekao fantastican.

9.5/10

Sweet Smell of Success (1957)

[Image: sweetsmellofsuccessi.jpg]

Vrlo dobar film! Jos jedan u nizu vrlo dobrih noir filmova, samo ovoga puta u reziji ne toliko poznatog Alexander Mackendricka koji je stvorio jedan od boljih i jedistvenih filmova u noir zanru. Sama prica koja se vrti oko toga, da J.J. Hunsecker unajmljuje tzv. "press agenta" da uradi sve samo da razdvoji njegovu sestru i jednog jazz muzicara je na prvi pogled prosta, ali ipak celokupna atmosfera oko nje je stvarno vrlo dobro uradjena. Kao najbolji segment filma izdvojio bih glumu i to pogotovo Tony Curtisa, dok je i veliki Burt Lancaster bio takodje odlican. Kao i u svim noir filmova i ovaj odlikuje odlicna fotografija James Wong Howea, uz sasvim solidnu muziku na momente Elmera Bernsteina. Sve u svemu, vrlo dobar noir film koji je na odlican nacin prikazao skoro sve karakteristike tipicnih noir likova, odnosno svu tu njihovu amoralnost i beskrupuloznost.

8/10
Reply
#43
Le Samouraï (1967)

[Image: lesamouraiblurayboxartb.jpg]

Tako otmen, tako gospodski, tako uzvisen, a opet film koji se bavio placenim ubicom, odnosno (na prvi pogled) jednom vrstom amoralnosti koju na jedan indirektan nacin taj placeni ubica gaji. Rezija velikog francuskog rezisera Jean-Pierre Melvillea je prosto fantasticna, od prelepo odabranih kadrova, pa sve do dinamicne kamere koja uvek naglasava ono najvaznije. Svakako, i sama gluma je odlicna, od odlicnog Alain Delona, pa sve do prelepe i simpaticne Nathalie Delon. Ceo film prati odlicna scenografija, a pogotovo kod scena u pojedinim sobama, uz prelepu muziku François de Roubaixa. Film iako nema puno dijaloga je veoma dinamican i plus, to veoma doprinosi napetosti celokupne radnje filma, pri cemu na kraju filma (koji je sasvim dobar) film u potpunosti opravdava svoj naziv "Samuraj", a sve to dovodi to jednog vida ponistavanja one amoralnosti. Sve u svemu, jedan od boljih thrillera i svakako, jos jedan dokaz da je francuska kinematografija bila i jeste jedna od najboljih.

9/10
Reply
#44
Ugetsu (1953)

[Image: ugetsu1cz9.jpg]

U pitanju je film koji prati ambicije dva coveka: Genjurôa koji kao trgovac zeli da ostvari brz profit i Tōbeija, pomalo ludog, glupog, ali relativno simpaticnog coveka koji zeli da postane samuraj i sve to za vreme rata u drevnom Japanu. Prosto celokupan film je vrlo dobar i to skoro u svakom segmentu: od rezije, fotografije, glume, pa sve do muzike. Kenji Mizoguchi je celokupnu atmosferu, tematiku, a pogotovo likove odlicno uklopio i stvorio jedan vrlo emotivno dirljiv film, a to ne bi uspeo bez muzike koja tokom celog filma izazive razne emocije, kao i glumaca koji su sa emotivne strane prosto odradili bezgresan posao. Jos kada se na svu tu ambiciju, emotivnost, doda i natprirodna nota, atmosfera drevnog Japana, uz lepu, prepoznatljivu misteriju, dobija se jedan odlican film i svakako, jedan od boljih iz japanske produkcije. Sto je najvaznije od svega, je to da sam film ima vrlo dirljiv kraj (koji izaziva tugu) i salje jednu jasnu poruku: da svaki uspeh uvek prati jedna, velika zrtva. Sve u svemu, odlican film u reziji Kenji Mizoguchija koji je izazvao u meni jednu od jacih emotivnih spona preko filma, mada je nesto falilo da bih usao u onu pravu ligu remek-dela, mada i ovakav predstavlja nesto cudesno i prelepo.

9.5/10
Reply
#45
All About Eve (1950)

[Image: 6934-allaboutevebd.jpg]

U pitanju je film u kojem tekom ceremonije dodele nagrada, Eve Harrington (Anne Baxter) - nova i sjajna zvezda Broadwaya - dobiva nagradu Sarah Siddons za ulogu Core u predstavi Footsteps on the Ceiling. Pozorisni kriticar Addison DeWitt (George Sanders) kroz zlobnu naraciju objasnjava ceremoniju i priseca se na koji je zapravo nacin Eve postala slavna.

Vrlo tesko sam verovao da jedan film od 130-tak minuta moze na tako dobar i uverljiv nacin prikazati zivot, put do uspeha, svu tu ambiciju, odnose sa ljudima, karakter jedne mlade zene i sve to u sferi pozorisne umetnosti koja je umnogome manje zastupljena od one poznatije - filmske. Ali, na moju srecu, ne samo da je to uspeo, vec je zasigurno postao jedan od klasika zlatnog doba Hollywood-a i celokupne dosadasnje istorije filma. Prosto...mogu bih nahvaliti skoro svaki segment ovog filma: od glume, rezije, pa sve do muzike i fotografije. Ali, svakako, rezija Joseph L. Mankiewicza je prosto odlicna: od prelepo prikazanog sveta koji okruzuje pozorista, pa sve do par prelepih scena i sve to je zacinjeno lepom muzikom i odlicnom glumom, pogotovo one u izvedbi Bette Davis, kao i vrlo lepe Anne Baxter. Pri cemu, sam film ne bi bio ono sto jeste, da nije bilo toliko dirljivih i dobrih dijaloga koji su uvek bili praceni lepom glumom i dinamicnom izvedbom u veoma prirodnom i uverljivom tonu. Sve u svemu, predivna drama o zivotu jedne umetnice koja prikazuju svu amoralnost, beskropuloznost jedne grupe likova, a opet sa druge strane malo humaniju i moralniju sferu druge grupe likova, uz malo referenci na heteroseksualnost i suptilnu homofobiju.

9.5/10
Reply
#46
Sanjuro (Tsubaki Sanjûrô, 1962)

[Image: tsubaki-sanjuro-blu-ray.jpg]

U pitanju je film u kojem vrlo lukavi i vesti samuraj Sanjûrô Tsubaki pomaze jednom mladom samuraju i njegovim prijateljima da spasu njegovog ujku od korumpiranog nacelnika koji je u stvari vodja tog klana. Prosto...jos jedan u nizu odlicnih filmova u reziji genijalnog i legendarnog Akire Kurosawe, sa lepom i ultra zabavnom pricom koja je prozeta odlicnim akcionim scenama i fantasticnom karakaterizacijom pojedinih likova. Naravno, sama rezija, fotografija, pa i muzika su odlicni, uz odlicno slaganje sa samom pricom i atmosferom drevnog Japana. Ali, svakako, Toshirô Mifune je centar celog filma, sto zbog odlicne glume, sto zbog predobro odradjenog lika. Sve u svemu, odlican samurajski film u reziji ovog velikog maga i naravno, svi koji volite Akiru Kurosawu, Toshirô Mifunea, a pogotovo, ako vam se dopao Yojimbo, ovo je onda za vas obavezna lektira.

9/10
Reply
#47
Re: Repulsion (1965)

[Image: repulsionbluray12.jpg]

Odlican film! Jedan od boljih filmova Romana Polanskog, ako ne i najbolji, ali naravno posle neprikosnovenog Chinatown-a. Celokupna prica, atmosfera, suspense felling, a pogotovo horror/creepy elementi su na odlican nacin prikazani pomocu skoro perfektne rezije velikog Romana Polanskog, kao i prelepe, ali bas prelepe fotografije Gilberta Taylora. Na sve to se samo lepo dovezala dinamicna i u nekim momentima creepy muzika, kao i prelepa Catherine Deneuve koja je na maestralan nacin prikazala ludost i sizofreniju i iznela je nekih 80% celog filma, mada su i ostali imali sasvim zapazene i pristojne role. Sve u svemu, odlican (bas je malilo da bude i remek-delo) horror-thriller u reziji Romana Polanskog koji predstavlja jos uvek jedan od boljih filmova iz tog zanra, sa par kultnih scena.

9/10

This film was so full od madness. And those hands were so creepy.
Reply
#48
Peeping Tom (1960)

[Image: peepingtom.jpg]

Hmm...stvarno, ne znam sta da kazem o ovom filmu. Ocekivao sam jedan strasan horror-thriller, a na kraju dobio "samo" pomalo drugaciji thriller sa mozda par horror elemenata. Jeste sam film malo isao ispred svog vremena i bio relativno inovativan za to vreme, ali nije me bas nesto odusevio, kao neke. Rezija Michaeal Powella sasvim dobra, uz lepo koriscenje muzicke podloge, a pogotovo kamere i sasvim lepih fotografija u boji. Sama gluma takodje sasvim okej, pogotovo zbog veoma uverljivog Karlheinza Böhma u ulozi psihopatskog ubice. Sam pocetak je bio odlican, ali sredina dosta slabija, pa sam ocekivao dobar kraj, ali na kraju, film se zavrsi sasvim obicno i neinovativno. Sve u svemu, sasvim okej film sa tematikom voajerizma (ni blizu dobar, kao npr. Rear Window) i takodje, sa sasvim okej prikazom psihopatije.

7/10
Reply
#49
You Only Live Once (1937)

[Image: you-only-live-once.jpg]

Jos jedan vrlo dobar noir film ili je mozda bolje reci pre-noir film u reziji legendarnog nemackog rezisera Fritza Langa, koji nije toliko cenjen, kao neki njegovi drugi filmovi koji su radjeni u Hollywoodu, ali to je potpuno nezasluzeno. Prosto...ovaj film mi se mnogo vise dopao, nego neki njegovi drugi filmovi, kao sto su The Woman in the Window ili Scarlet Street. Stvarno, vrlo lepo izreziran i uklopljen film koji na sasvim dobar nacin prikazuju zivot jednog robijasa/bivseg robijasa, odnosno obicnog coveka kojeg drustvo ne moze da prihvati ili pak on ne moze njih. Kao i uvek, prelepa i dinamicna kamera Fritza Langa, uz prelepu ekspresionisticku fotografiju i sasvim dobru muziku. Ovaj film ne bi bio ono sto jeste, da nije bilo odlicnog i poprilicno uverljivog kraja, pri cemu je sam film i opravdao u celosti svoj naziv - You Only Live Once. Sve u svemu, jos jedan uspeh ovog genija (delimicno i zbog jos jedne maestralne role Henry Fonde) koji predstavlja sasvim dobar prikaz tadasnjeg SAD-a, kao i uopsteno ljudske prirode, a pre svega, sudbine.

8/10
Reply
#50
Kiss Me Deadly (1955)

[Image: kissmedeadly.jpg]

Jedan od onih filmova koji se smatraju noir klasicima i to opravdano, jer Kiss Me Deadly to svakako jeste. Mozda na prvi pogled jos jedna klasicna, detektivsko-krimi prica stavljena u noir atmosferu, ali to ipak nije, jer pored tog detektivskog dela sadrzi i malo SF-a, mada je bolje reci malo necega sto je nuklearno ili pak necega sto je "anticko zlo". Sama prica prati coveka po imenu "Mike Hammer" kome se desava jedna nesreca, nakon sto je poveo jednu devojku i bas ta nesreca predstavlja prekretnicu celog filma, pa cak i njegov lajt motiv. Svu tu veoma napetu, mracnu, pa cak i cudnu, odnosno pravu noir pricu prati prelepa rezija Roberta Aldricha, kao i sasvim dobra muzika i naravno, kao i za sve noir filmove, prelepa fotografija. Mozda ne toliko cenjen noir film kao Sunset Blvd i Double Indemnity, ali uspeo je u svemu onome, sto drugi nisu. Prosto...imao je odlicnu ideju koja je i izvedena odlicno, lep tok i pre svega, pravu kulminaciju na samom kraju filma, uz jednu od najlepsih scena eksplozija ikada. Sve u svemu, najbolji noir film koji sam pogledao do sada i svakako, jedan od onih drugacijih, jer ne predstavlja samo detektivsku pricu, ves sadrzi i nesto drugo i drugacije za taj zanr.

9.5/10
Reply




Users browsing this thread: 1 Guest(s)