Anime recenzije

Witch Hunter Robin



Godina snimanja: 2002
Broj epizoda: 26


Ovo je anime čiju čar nisam u potpunosti shvatio pri prvom gledanju, bilo zato što sam još bio nov u anime svetu ili zato što sam ga odgledao na brzaka jer sam tada gutao po nekoliko serija na dan. Prvi utisak koji sam dobio gledajući ovaj naslov bio je: „Nikita sa magijom!“, a taj utisak me nije ostavio do kraja, a saznaćete i zašto.

Svet koji mislimo da znamo u stvari krije jednu tajnu – postoje ljudi sa psihičkim moćima. Vekovima su oni odgovorni za čudne događaje, neobjašnjive smrti i tragične nesreće. Većina ljudi koja se rodi sa tim potencijalom živi u neznanju, drugi, oni koji aktivno koriste svoje sposobnosti, su poznatiji širim masama kao veštice. Da bi se narod zaštitio od nasilnih individua obdarenih moćima, organizovana je tajna internacionalna organizacija STN, koja ih lovi.

Priča počinje prateći mladu Robin koja je tek premeštena u štab STN-a u Japanu, gde je uparena sa ćutljivim Amonom i gde se polako zbližava sa ostalim kolegama sa posla. Naime, Robin je veštica, ali je obučena od strane crkve i smatra se boljom od ostalih. Njena moć je pirokineza, komanda nad vatrom, koju koristi da pomogne ostalim agentima da hvataju druge veštice. Ti agenti rešavaju razne slučajeve i otkrivaju krivce, koje, uz pomoć municije napunjene misterioznom tečnošću znanom samo kao „Ordo“, onesposobljavaju i privode. Gde odlaze zatvorenici i šta je to „Ordo“? Misterija se polako razmršava i svet koji su partneri mislili da znaju se okreće naglavačke.

Robin je tiha, pomalo stidljiva devojka voljna da se pokaže na novom radnom mestu. Ne u tipičnom anime stilu koji zamišljamo kada pročitamo ovakav opis, već u gotskom, koji se savršeno uklapa u mračnu atmosferu serije. Upoznajemo ceo kadar različitih likova, koji odišu sličnim duhom. Meni se lično sviđa jer nije prenaglašen kao u drugim naslovima. Imamo Amona, koji je tih, hladno efikasan i ne pokazuje osećanja. Majkl, haker koji se ne druži sa ostalim kolegama i nije oduševljen svojim poslom. Douđima, šefova kćerka i retko radi išta. Svi likovi su odlično urađeni, pa čak i arhetipični glasni poslovođa i konobar u kafiću koji članovi tima posećuju.

Crtež je bolji od onoga što prihvatamo kao prosek. Nije tipičan i savršeno stvara željenu neo-gotsku atmosferu, a da ne preteruje. Preovlađuju tamne boje, bilo u pozadini ili odeći likova. Animacija je dobra i scene borbe su glatke sa lepim efektima različitih moći.

Nisam veliki ljubitelj japanske muzike, ali ovde se tiha muzika bez tipične energičnosti, na koju sam navikao da srećem u animeima, savršeno uklapa. Uvodna špica je više nego odgovarajuća, kao i završna.

Priča, crtež, muzika... ova serija ima sve i svaki elemenat je poprilično iznad prosečnog, koji zajedno tvore jedinstvenu mračnu atmosferu koja ide iznad ocene svake stavke posebno. Sve preporuke ljubiteljima serija kao što su Nikita i X-Files, na koje ovaj naslov potseća.


Tekst napisao Perin